O geštaltu

Prije nego pokušam da vam objasnim šta je geštalt i koliko je dobar za ljude, željela bih da kažem par riječi o psihoterapiji uopšte. Pretpostvaljam da ste već čitali i slušali o tome, ali hajde da pogledamo još jednom u to kako psihoterapija funkcioniše.

Neurobiološka istraživanja su potvrdila da međuljudski odnosi mijenjaju neuropsihološke strukture, tj. ljudsko biće ne može ostati isto nakon interakcije sa drugim ljudima ili okolinom. Dakle, mozak je, hajde plastično da se izrazim, jedan kompleksan dinamični sistem osjetljiv na promjene, koji ima sposobnost adaptacije i reorganizacije u interakciji s okolinom.  Za psihoterapiju to znači da se kroz subjektivno iskustvo, posebno iskustvo u kontaktu s drugom osobom, tokom vremena mogu dogoditi neurobiološki mjerljive promjene. Ovo je jako važno da znamo: direktno svjesno iskustvo i direktan kontakt s drugom osobom zajedno ostavljaju trag u psihičkom funkcionisanju.

Sada će mi, nadam se, biti lakše da objasnim šta je geštalt, kao poseban pravac u psihoterapiji.

Najvažnije je da znamo da su osnovni principi geštalta: svjesnost, kontakt, biti ovdje i sada, i paradoks.

Cilj terapije je povećati polje svjesnosti u određenom području doživljavanja pojedinca, a samim tim povećati sposobnost pojedinca da osvijesti svoje navike u pojedinoj situaciji i time sebi omogući izbor djelovanja u toj situaciji. Na primjer, jedna žena nikada ne traži pomoć u teškim situacijama, već uvijek sve sama odrađuje, čak i kada za to nema snage ili načine. To je njena navika, da nikad ne traži pomoć ili da je odbije kada joj se ponudi. U geštaltu, radili smo s njom na osvješćivanju ove njene navike. Ona sada svaki put prepozna kada joj se ”pokrene lavina iznutra” kada pomoći nema jer je odbija ili ne traži. Ona je ohrabrena da svaki sledeći put, kada prepozna da lavina nadolazi, sama odluči da li će da reaguje po starom ili proba nešto novo. Vremenom, u malim količinama je tražila pomoć. Istraživala je samu sebe, koliko i kakvu pomoć od drugih može da prihvati. Kako je vrijeme prolazilo i kako je uvidjela lakoću života uz pomoć drugih, bez prisile je počela da izgovara rečenice, kao što su: Hoćeš li mi molim te pomoći? Ili: Pomoć bi mi dobrodošla, hvala ti.

U ovom primjeru možemo vidjeti da je klijentkinja sama odlučila kada je postala spremna za promjenu. Ukoliko bi geštalt terapeut preuzeo odgovornost za usmjeravanje procesa prema cilju, klijentkinja ne bi više bila odgovorna za svoj proces rasta. Stoga je promjena kod klijentkinje dublja i značajnija. Promjena nije nasilna, što klijenti jako cijene.

Čovjek može rasti ako mu je dozvoljeno da bude to što jeste. Rast će biti usporen ako se čovjek  mora ukalupiti u specifična očekivanja o njegovom rastu. Stoga je kontakt temelj odnosa kroz koji ljudi rastu i grade svoj identitet. U kontaktu, gdje niko nikog ne narušava, možemo biti ono što jesmo i možemo sebe ostvariti u našem punom potencijalu. Odnos klijenta i terapeuta u geštalt terapiji je upravo takav, jer se zasniva na onome što oboje trenutno doživljavaju.

Autentičnost i pokazivanje onoga što osoba jeste daje dijalogu kvalitet uzbuđenja i svijest o odgovornosti za upravo stvoren odnos. Ovo je za mene najljepši dio psihoterapije po geštaltu. Ja mogu i odlučujem da budem ono što jesam sada a osoba preko puta to svesrdno prihvata, iskreno i bez osuđivanja. Kakvo olakšanje! U geštalt terapiji i klijent i terapeut govore istim jezikom – jezikom sadašnjeg vremena i jezikom svoje uključenosti u ono što se trenutno događa u njihovom kontaktu, ovdje i sada (za razliku od npr. psihoanalitičkog pristupa, gdje je terapeut stručnjak koji interpretira, a klijent amater koji nema teoretsku osnovu za razumijevanje svog iskustva). Sadržaji se ne analiziraju i ne objašnjavaju, nego se stvaraju načini i mogućnosti za integraciju i prihvatanje tih sadržaja. U centru terapijskog rada su klijentov doživljaj – njegovo subjektivno iskustvo, i terapeutova zapažanja o detaljima koja do tog trenutka nisu bila dio svjesnog klijentovog iskustva. Terapijska ideja je da integracijom svih djelova cjelokupnog doživljavanja (cijeloga sebe) klijent stiče mogućnost da nešto promijeni u dosadašnjem načinu djelovanja.

Logika tog razmišljanja je paradoks da što više nastojimo biti nešto što nismo, tim ćemo više ostati nepromijenjeni: npr. tema mnogih klijenata (koja okupira njihovu pažnju i vodi njihovo djelovanje) je odnos prema tome kakvi bi trebalo da budu (bilo u odnosu na sopstvene ideale ili u odnosu na očekivanja drugih), a paralelno se javlja spontana tendencija odupiranja tim zahtjevima. I tako klijent ostaje nepromijenjen, stojeći u napetom polju intrapsihičkog konflikta. Tipičan geštaltisticki pristup tom problemu bi bio u promjeni fokusa rada i to od konflikta između ideala/očekivanja drugih prema svjesnom doživljaju toga šta ja u ovome trenu jesam, bez obzira na očekivanja, i svijest o tome šta ja u ovom trenu svjesno biram kao svoj sljedeći potez.

Nakon ovakvog uvoda biće jasnije sljedeće rečenice kojima bi inače trebalo početi: Geštalt terapija je psihoterapijski pravac zasnovan na fenomenološkoj metodi i egzistencijalističkom pristupu čovjeku. Početak geštalt terapije datira iz četrdesetih godina prošlog vijeka, a njeni osnivači su bili Fric i Laura Perls (psihijatar i psihoanalitičar, i psihološkinja). Geštalt terapija ima niz oblika i podvrsta: individualna i grupna psihoterapija, terapija za djecu, terapija parova i porodična terapija (svaki od podoblika ima svoje tipične predstavnike i specifičnu metodologiju). Koristi se u zdravstvu, socijalnoj zaštiti, školstvu (specifični pravac je geštalt-pedagogija) u savjetovalištima, centrima za razvoj ličnosti (npr. razvijanje kreativnih sposobnosti), bolnicama itd. Razni modaliteti geštalt terapije se razlikuju po svojim tehnikama, razlici u težištu na kognitivnim, emocionalnim, tjelesnim ili interpersonalnim aspektima doživljavanja i populaciji sa kojom se radi. Tipični klijenti geštalt terapeuta su “presocijalizovani ljudi”: anksiozni, depresivni, perfekcionisti, fobičari. Geštalt se uspješno koristi i u tretmanu “psihosomatskih” smetnji, intrapsihičkih konflikata, problema s autoritetima. Dio geštaltističkih tehnika može se koristiti i u radu s psihotičnim pacijentima, borderline pacijentima i opsesivno kompulsivnim neurozama, ali je za tu populaciju prvenstveno potreban drugačiji psihoterapijski pristup.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*
*
Website