Ivan o plesu 5Ritmova

Intervju je objavljen u nedjeljnom dodatku lista ,,Dan” 25. aprila 2015. godine.

  1. Ples kao terapija odavno postoji u svijetu. U čemu je specifičnost plesa za koji Vi držite radionice i za koja psihološka stanja je ova terapija dobra?

​J​ako je važno u startu naglasiti da je suština plesa 5Ritmova spontani pokret, ​prepuštanje ​koje vodi u dinamičnu meditaciju, u kojoj nema koreografije i svaki plesač ,,pleše svoj ples’’.​ ​Radionice 5Ritmova se mogu predstaviti kroz 5 glavnih cjelina koje čine ovaj ples, a to su tečni, stakato, haos, lirski i tišina. Upravo ove cjeline pružaju raznolikost koja podržava kako mlade tako i stare plesače, kako one koji samo žele da probaju nešto novo tako i one koji žele da zarone mnogo dublje u sebe i dođu do novih uvida o sebi. Zapravo, u plesu otkrivate nove aspekte sebe samih i uviđate da se riječima ne može reći i opisati svaka emocija, misao, stav. Plesne radionice su savršene za sve one koji ne vole mnogo da govore a vole da rade na sebi – mnogi od nas se osjećaju previše izloženim kada treba da se povjere terapeutu ili u grupi. Ples 5Ritmova upravo spada pod jedan oblik tjelesne terapije kojeg je osmislila Gabrijela Rot sedamdesetih godina prošlog vijeka u Njujorku.

Učitelji koji vode ples, moraju biti sertifikovani predavači, koji u skladu sa svojim iskustvom mogu postavljati granice u smislu polaznika, te defnisati koji su to neprihvatljivi polaznici (teška psihička stanja, granični slučajevi, narkomani, itd).

2. Koliko dugo traje terapija plesom? Postoji li fond časova koje bi polaznik trebalo da pohađa da bi naučio kako da oslobodi potisnuta osjećanja koja ga blokiraju na putu ličnog rasta i razvoja?

​Ni jedan ples nema ograničenja, i to se preslikava i na terapiju plesom. To može biti jednodnevna radionica koju ćete posjetiti jednom, ili svakodnevni ples u svom intimnom prostoru. To mogu biti redovne nedeljne ili mjesečne radionice, ili višednevni plesovi u velikim grupama plesača. Ograničenja i pravila ne postoje, na plesačima je da pronađu volju da se maksimalno prepuste, kao i povjerenje​ u svoje tijelo da ih podrži u tom procesu. Naš put ličnog rasta i razvoja je dugačak koliko i naš život, a ples nam donosi obilje bogatstava na tom putu.

3. Šta polaznik sve može da doživi tokom pohađanja kursa plesa i da li ga Vi učite kako da kanališe osjećanja koja ga u tom trenutku preplavljuju ili mu prepuštate da samostalno pronađe način da se izbori sa tim osjećanjima?

​Nekoliko puta do sada smo pomenuli prepuštanje, i to je jako važan dio ove prakse. To je ključ koji vodi do toga šta, kako i koliko ćemo doživjeti tokom plesa. Dakle na nama je da dozvolimo sebi da nam se “to” desi, a proces obrade tih novih informacija zavisi od situacije. U manjim grupama, učitelj može procijeniti da vam je potrebna pomoć u kanalisanju novih uvida pa vam pritekne u pomoć. U situaciji kada ste u velikoj grupi, 60 i više plesača, možete vrlo lako ostati neprimjećeni u svom procesu, ali nekim plesačima upravo to i odgovara. Sve to zajedno je jedan predivan prostor u kome se možete naći, koliko god on bio u tom trenutku težak i bolan. ​

4. Ples vraća u djetinjstvo, a poznato je da djeca nemaju nikakve psihološke blokade, već svemu pristupaju sa znatiželjom. Da li to znači da i terapijski ples kojim se bavite inicira polaznike da se mentalno vrate u djetinjstvo?

​Neki od nas zauvijek u svojoj duši ostaju djeca. Nekima od nas to dijete ostane duboko zatrpano u ruševinama blokada, granica i kalupa koju su nam nametnuli naši roditelji ili okolina. Tu sputanu dječju znatiželju tokom plesa pokušavamo da pronađemo i da probudimo to dijete u nama. Koliko ćemo u tome uspjeti zavisi opet od nas samih, od toga da li imamo smjelosti da savladamo strah i zakoračimo na teritoriju koja je uvijek bila tu, ali koju smo na žalost zaboravili ili smo je zaobilazili. U ovome nam može biti velika pomoć prijatelj koji će plesati tu pored nas, poznati ljudi sa kojima provodite dosta vremena, ili grupa ljudi koju vidite prvi put u životu koja će vam ličiti na afričko pleme u toku ritualnog plesa. Upravo ta grupa plesača, je najbolji prostor, vrijeme i učitelj u kojem možete biti.

5. U kojim slučajevima terapijski ples nije preporučljiv?

​Ples nije preporučljiv ukoliko imate fizičkih poteškoća poput teških povreda, lomova ili drugih komplikovanih bolesti gdje bi fizički pokret bio nepoželjan. Ali to ne znači da osobe sa invaliditetom ili drugim smetnjama u razvoju ne mogu plesati – naprotiv, za njih će ples biti ples u invalidskim kolicima, ležeći ili sjedjeći.

Valja napomenuti da fizičke tegobe kao recimo bol u koljenu, kičmi, vratu, stopalima, zglobovima mogu biti otežavajući faktor u plesu, ali su upravo oni sastavni dio našeg fizičkog stanja sa kojim treba da radimo, da naučimo da se krećemo i da plešemo, i na kraju spoznamo uzroke i da se oslobodimo tih tegoba. Ukoliko smatrate da su neka prethodna fizička stanja bila kritična, svakako je dobro da se posavjetujete sa ljekarom.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*
*
Website