Bojana o Igri transformacije

Intervju objavljen u nedeljnom dodatku lista ,,Dan” 12. aprila 2015. godine

Bojana Živković, savjetnica u geštalt terapiji, za „Dan“ otkriva kako da na zabavan i kreativan način raziješite unutrašnje dileme i poboljšate odnose sa drugima

Upoznavanje svijeta oko sebe djeca najbolje uče kroz igru. Opuštena i rasterećena, stiču nova iskustva i usvajaju ih s’ lakoćom. Tokom odrastanja, čini se da zaboravljamo koliko je igra važna i koliko nam može pomoći da prebrodimo svakodnevna iskušenja i nedoumice, ali i da otkrijemo koja uvjerenja nas drže „zarobljenim“ na putu ličnog rasta i razvoja.

Imajući to u vidu, Džoj Drejk i Keti Tajler su prije gotovo tri decenije u sklopu duhovne zajednice „Findhorn“ u Škotskoj osmislili „Igru transformacije“. Riječ je psihoterapijskom sredstvu koje učesnicima za kratko vrijeme otkriva urođene snage i potisnute probleme, i daje svježu perspektivu trenutnim iskušenjima. Brojni psihoterapeuti uvrstili su „Igru transformacije“ kao sredstvo za individualni grupni rad.

Akreditovana facilitatorka za „Igru transformacije“ u Crnoj Gori je savjetnica u geštalt terapiji Bojana Živković, koja za „Dan“ predstavlja ovo psihoterapijsko sredstvo, posebno pogodno za one koji iz bilo kog razloga ne žele da zatraže standardnu psihoterapijsku pomoć.

-„Igra transformacije“ je zabavna ali veoma kompleksna igra koja na smislen način omogućava da istražujemo svoje lične teme, kako se odnosimo prema sebi i drugim ljudima i pomaže nam da transformišemo načine ponašanja koja za nas više nisu korisna – kaže Bojana Živković za „Dan“. – U ovoj igri nema pobjednika i poraženih! Ona nam omogućava da na nesvakidašnji način radimo na sebi i svojim ličnim promjenama.

Kako izgleda „Igra transformacije“?

-Igra se na tabli i prilagođena je za dvoje do četvoro ljudi, koji moraju da budu stariji od 16 godina. Gornja starosna granica ne postoji. Igra je namijenjena svima koji vole da rade na sebi, ali i svima onima koji osjećaju da im je potrebna pomoć u otkrivanju sebe ali se ne usuđuju da posjete psihoterapeuta. Svako ko želi da igra „Igru transformacije“ bira koliko će daleko ići, baš kao i u životu; uključuje se i povezuje sa ljudima onoliko koliko sam odabere. Ali jedno je sigurno: poslije igranja niko ne ostane isti kao što je bio na početku. Sam tok „Igre transformacije“ odigrava se na četiri nivoa. Igrači napreduju bacajući kocku i zavisno od polja na koje dođu dobijaju poruke preko različitih karata. Prvo savladavaju fizički nivo, da bi zatim prešli na emocionalni i mentalni, a igru priveli kraju na spiritualnom nivou. Svaki nivo daje specifične uvide i nosi sa sobom rješavanje određenih iskušenja.

Postoje li pravila koja svaki učesnik mora da ispuni?

-Svaki igrač u „Igru transformacije“ ulazi sa određenom temom, tj. fokusom koji se zove „Namjera“. Vrlo je važno da ta ona bude precizno određena, jer je ona zapravo središte kasnijeg toka igre. Kako bismo sebi pomogli da što bolje formulišemo „Namjeru“, možemo početi sa pitanjima kao što su: „Kako da poboljšam svoju finansijsku situaciju?“, „Kako da se ponovo zbližim sa partnerom?“… Takođe, ovaj dio igre može da bude formulisan i kroz izjave: „Želim da pronađem način da riješim svoj negativan odnos s kolegama na poslu“ ili „Želim da uspostavim bolje odnose sa svojom sestrom.“

S obzirom na to da u „Igri transformacije“ učestvuje više ljudi, da li je za učesnike korisno da su u bliskim odnosima ili ne?

– Ukoliko se osjećate komfornije u poznatom okruženju, možete pozvati bliske ljude da sa njima igrate. Svakako, postoji opcija da igrate i sa ljudima koje ne poznajete, što daje objektivnosti više mjesta a iz „Igre transformacije“ se dobije više kada igramo sa ljudima koji nijesu pristrasni, kao što bi to bili naša sestra, brat ili drugarica. Ukoliko se igrači ne poznaju, veče pred „Igru“ oni se sastaju da se upoznaju i razmijene teme na kojima žele da rade. Zavisno od igrača, „Igra transformacije“ može potrajati nekoliko sati, ali i nekoliko dana.

Po čemu se „Igra transformacije“ razlikuje od drugih psihoterapijskih metoda?

-„Igra transformacije“ zaista odslikava život. U njoj postoji momenat kada se učesnici simbolički rađaju pomoću bacanja kocke, a onda počinju život na „Životnoj stazi“. Na tom putu imaju priliku ne samo da zavire šta se nalazi u njihovom nesvjesnom, već i da koriste slobodnu volju, da isprobaju svoju intuiciju; može se dogoditi da učesnici padnu u depresiju i suočavaju se sa bolom, a mogu da stanu na „Polje čuda“ gdje nestaje sav bol i gdje kreativnost može razigrano da kreira čudo oko „Namjere“. Dakle, u „Igri transformacije“ se simuliraju različita iskustva koja nam se u realnom životu zaista i dešavaju, i osjećaji i emocije koji su prisutni među igračima mogu biti vrlo intenzivni i duboki.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*
*
Website